Svježe rane Domovinskog rata

Tako su skromni i samozatajni mnogi naši ljudi. Jednom su ginuli za svoju zemlju, tisuće njih, ne žaleći života i zdravlja, uzeli su pušku i pošli u borbu, u krv i oganj, i bili čak ranjeni u teškoj bici s dušmanima, a jedva da je itko znao za to. “Željko, jesi li podnio zahtjev za invalidsku penziju?” pitala bi žena, a Željko bi se pljesnuo po čelu, jebem mu miša, opet je zaboravio. Pošao bi predati papire, ali bi ga putem tetak Jakov zamolio