Ležim u svom lešu

Smrt I smrt će biti sasma nešto ljudsko Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim hrve i hropti i smalaksava i stenje i onda stane. Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac. I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki svršen poso i podižu se kao kad se podižu od stola i sluškinje se uprav tad najviše uzrade Mati ce živinski kriknuti otac zaćutati i buljiti nijemo cijelog dana. Tijelo i mi Kroz moje žile teče otrov što ga popih u nasladama, u noćima