Ispovijest huligana

Svi pjevati ne mogu, nije svakom dano da pada ko jabuka do tuđih nogu. Ovo je najveća ispovijest kojom se mangup ispovijeda sada. Ja namjerno idem nepočešljan, s glavom ko petrolejska lampa nad ramenom, vaših duša tu bezlisnu jesen volim u mraku obasjat plamenom. Volim kada u me leti s bukom kamenje psovki, ko grad bure ljute, ja onda samo čvršće stisnem rukom drhtavi mjehur kose uzdignute. Tako je lijepo tad se prisjećati zaraslog jezera,