Kao da se Srebrenica može ikako zaobići

Bezbroj puta sam bio u Srebrenici, što je paradoksalan iskaz jer nikad se ne može do kraja biti u Srebrenici. Ovdje sve vječno ostaje da visi i lebdi. Napisao sam to u jednoj pjesmi da bilo kakav oblik pisanja o Srebrenici nikad ne može doći do svog završetka. Zato što su razmjere užasa, straha i skršene nade, svega neopisivog i dalje nagomilane po okolnim šumama. Protok vremena nije nešto što će rastjerati traumu kao roj mušica u ljetnom zraku.