Grodek

U predvečerje zveče jesenje šume Od ubojitog oružja, zlatne ravnice I jezera plava, a nad njima se sunce Natmureno valja; noć prima u svoje tmine Borce na umoru, vapaje divlje Njihovih smrskanih usta. A u dnu pašnjaka nečujno buja Oblačje rujno, tamo je sada jedno gnjevno božanstvo, I krv prolivena, i hlad mjesečasti; Svi putovi vode u crno raspadanje. Pod zlatnim granama noći i zvijezda, Utihnulim lugom tetura sestrina sjena, Ona ide da