Uvijek kao prvi put

Uvijek kao prvi put A jedva da te poznajem iz viđenja Ti dolaziš u neko doba noći u kuću skrivenu na mome prozoru Kuću posve izmišljenu I tu od jedne do druge sekunde U netaknutoj tami Čekam da se ukaže već jednom ona čarobna pukotina Pukotina jedinstvena Na pročelju kuće kao i u mome srcu No što se više u zbilji približavam Tebi To jače pjeva ključ u vratima nepoznate sobe U kojoj mi se ti sama tada ukazuješ I ti se najprije sva stapaš sa