Poraz kao pobjeda kao poraz

Kultura poraza ili, uže, sportskoga poraza, jedno je od najtamnijih mjesta naše svijesti: to je zakutak u kojem piruju sjene praznih taština, s ustima punim kletve ili leleka. Poneki razboriti glas, ohlađen činjenicama, jedva da se i razabire od buke Pilata koji pere ruke i od zamornih zadušnica na pogrebu Rekorderima. U našoj navodno šampionskoj psihologiji poraz je, čini se, nešto kao elementarna nepogoda koja se mogla izbjeći, ili kao