S Davidovom zvijezdom na rukavu

Jakob Altarac nije pamtio godine koje je njegova šesteročlana porodica provela u Požegi, baš kao što nikada nije dokraja shvatio razloge zbog kojih je njegov otac, bogati slavonski trgovac kožnom galanterijom, odlučio napustiti mirni i bogati gradić i doseliti se u kaljužavu bosansku kasabu u kojoj smrad željezarskog dima nisu mogli rastjerati čak ni jaki planinski vjetrovi. O preseljenju se u kući starog Salomona Altarca nikada nije pričalo,