Ružičasto nebo

U toploj sobici zrak je prašnjav, suh, kao da odbija da se udiše, dok napolju pada prvi ovogodišnji snijeg. Niko ništa nije dirao otkad sam otišla. Papir u mojim rukama je žut od vremena i krhak kao misli koje je neka druga osoba sa kojom dijelim ime i malo toga drugog na njega napisala. Moje pjesme i priče i ko zna koliko pisama koja nikad nisi imala priliku pročitati, zaboravljena historija nepoznata svima osim nama. Uzimam sliku sa poda.