Potucanje po svijetu

Ženeva, februar 1937. I ja sam još jedanput razgledala Rembrandta – kojega dobro poznajem. I bila sam u duhu s Tobom u Louvreu, sanjareći s pravom, budući da sam sanjarila isključivo o realnosti našega idućeg susreta. Rembrandt je taj koji ne slika ljepotu, ni bogove, ni nakarade, ni Majku Božju s aureolom, ni beskrajnu i životinjsku mnogostrukost čovječjega roda, ne, on slika ljudsko lice. Time je oslobodio ne samo ženu, ali ni čovjeka uopće