Pukovniku ima ko da svira

Sa violinom, jedinom pokretnom i nepokretnom imovinom, sa više duha nego kruha, beskućnik, ''maestro'' Stanko Stanković došao je jednog proljetnog dana polovinom dvadesetog vijeka na Zelenu pijacu u Doboju, zasvirao i zapjevao i – ostao do kraja života u gradu na tri rijeke, na sjeveru Bosne. U svoju violinu gledao je kao u božanstvo. Nijednog trenutka nije se odvajao od tog čudesnog muzičkog instrumenta. Sa oronulom violinom na uzglavlju spavao