Dance macabre
Danas 01.03.2019 | Piše: Svetislav Basara

Još davnih dana, tamo negde, sredinom devedesetih, u jednoj sam ondašnjoj kolumni napisao da je smrt u Srbiji način života, a da se – ako se potrevi pa umre (ili pogine) neka takozvana slavna ličnost – smrti i sahrane pretvaraju u društveni i medijski spektakl u teoriji poznat pod imenom dance macabre, što će u prevodu reći – ples mrtvaca, mislim na one žive, što bi popovi rekli – na „ostatak“.
Od tada naovamo ništa se nije promenilo – šta pričam nije se promenilo – ne samo da se nije promenilo, nego je eskaliralo do neslućenih razmera. Setimo se samo tabloidnih direktnih prenosa bolesti, agonije i smrti Dragana Nikolić, licemerno uvijenih u ukrasni papir opštenacionalne brige za „našeg Gagu“. Šaban Šaulić – koji je nedavno premetnuo svetom – imao je sreću u nesreći da sa ovog sveta ode takoreći trenutno tako da lešinari nisu imali