Ne mogu se pomiriti sa samim sobom, s drugima, sa stvarima

21 Kad bi barem nebo buknulo u požar, a njegovi plameni jezičci ljudima liznuli glave! Ništa od nebeskog spokoja, vedrih čari, blagih osmijeha na mjesečini! Oluja poludjelih zvijezda nakalemljena na žestoke groznice misli! Zašto sve ostaje na mjestu dok ti vatra grmi u visinama? Po stazama parkova promatraš nepomično titranje lišća. No tvoje je grane zapalio požar zvijezda! Koliko si nebesa u sebi zakopao kad toliki pali bogovi, arheolozi