Peti element (8)
Danas 18.06.2019 | Piše: Svetislav Basara

Evo primera. Andrić mi je najmanje sto pedeset puta tokom naših šetnji rekao da jedinom virtuoznom, jedinom dostojnom zapisivanja (i objavljivanja) smatra svoju prostoproširenu rečenicu svi smo mi mrtvi, samo čekamo red za sahranu…
… ja sam to prvih dvadesetak puta iz pristojnosti saslušao, ali sam posle toga najmanje sto trideset puta došao u iskušenje da mu saspem u lice more nosite se u tri lepe pizde materine, Andriću, tu rečenicu je napisao Selimović, ne vi, Andrić, ali to nikada nisam učinio, ne zato što sam se ustezao, nego zato što je Andriću tehnički nemoguće reći ništa što on ne želi da čuje. Kad god bih, recimo – pričao sam ti već o tome – pročitao neku tvoju