Bedž do poslednjeg daha

1. - Kakva sreća – reče Jan kad ugleda Kokana gdje mu se približava kratkim nervoznim koracima. Crnokosi grmalj rijetko je zalazio u Palach, a kada se to događalo, bio je to znak za opću uzbunu. Bio je to znak da ovaj amaterski boksač želi nešto poručiti. Poruke su mogle biti jednosložne poput udarca šakom u glavu ili dvosložne, ako bi se Kokan odlučio na dva krošea. Oni koji su poželjeli dublju komunikaciju bili su pak složeni na pod serijom udaraca, od kojih je