Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje

Vladimiru Nazoru Bolest je ponijela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi ko lađa. Putuje soba, putuje pokućstvo trulo, putuju duge, mokre, izribane daske, sve se miče u sobi: miču se gadne prikaze i maske. Negdje iza stijene surovi glasovi, vino, pijana svađa. Dijete snatri: ulicom luta. Ko žuta krpnjača lutka, u sivoj parhetnoj bijedi, dijete nepomično gleda stolnjak na stolu gumeni, gdje se ko krvava vrpca meander vijuga rumeni, i odraz se dimljive svjetiljke