Tipična večera u predgrađu

Rominjala je kiša – spora, sitna, dosadna. Mačak je lijeno zijevao pored kreveta. Ležala sam dva metra od slika na mobitelu muža – posljednjeg parčeta istine. On je i tu nedjelju bio s Milanom na treningu. Ustajao vazduh u stanu krvnički je gušio miris čaja od jasmina pod mojim nosnicama. Tišina se oko mene razvlačila kao prijesno tijesto. Doći će brzo i odmah me s vrata poljubiti u ivicu obraza, osmjehnut’ se osmijehom razigranog djeteta i meni će iste sekunde