Dževad Sabljaković: Lahor i hlad
Novi magazin 30.07.2019 | Novi magazin
"Pažnja! Pažnja! Vrućine koje podnosimo su opasne. Pijte što više tečnosti. Održavajte kontakt sa svojim bližnjima. Ako nekom u vašoj blizini nije dobro, pritecite mu u pomoć...", čulo se sa zvučnika u pariškom metrou u danima julske vreline, canicule, kad se živa u termometru popela do 42,6°C, rekordnog stepena otkad se temperatura mjeri.
Imala su ta upozorenja izvjestan ratni prizvuk, vjerovatno zato što su ta četiri dana, koliko je trajala žega, bili zaista kao opsada i tortura, od kojih se moralo čuvati, sklanjati se, pod kojima je valjalo biti strpljiv i solidaran s drugima. Kad je petog dana osvojila jutarnja svježina, bilo je to kao okončanje rata, potpisivanje mira, povratak života. Ćarlijao je tih i lagan vjetar, povjetarac, lahor, zefir, vjetrić, kako ga sve ne zovemo, svjež i okrepljujući
