Vreme
XXZ magazin 23.08.2019 | Oskar Davičo

Barut iz srži prosutih kostiju
1 U grlo udara nož težak do struka. Grozd mraka se ruši u jamu bez zvuka. Hrast iz gustog čvora cvili plačem žena: - Grla dečja, ko zglob, s dojke iščašena. Sa klina krv visi bezdetna trbuha a moja devojka - ova kruška suha. 2 Dan je što ne soči suncu oči crne, podne, što će na nas opet mrak da svrne, nasrne škrgutom namrštenih veđa i zarije zube svojih mrtvojeđa i bol nov ubrizga, žar digne sa leje. Plani, kućo vita. I bog nek se zgreje barutom iz srži prosutih












