Prizor za pamćenje

Prelijepa starija žena je sjedila na stolici dok je učila Kur’an, i svako malo je pauzirala i učila dovu. Način na koji je lice okrenula prema nebu, kako je dlanove namjestila u dovi, kako su joj oči bile pune nade i molbe, kako su joj usne šaputale najdublje potrebe srca dok ju je nježno obasjavala sunčeva svjetlost- to je bio prizor za poželjeti: prizor tako rijedak, tako iskren, tako smiren; a da ona toga nije bila ni svjesna. Bila je obuzeta svojom osamljenošću