Živimo a zemlju pod sobom ne ćutiš

Živimo, a zemlju pod sobom ne ćutiš, Na deset koraka naš zbor nećeš čuti. A polurazgovor gdje je dosta, tamo Kremaljskoga se gorštaka sjećamo1 . Masni su, ko crvi, prsti mu debeli2, Ko teg od puda je tačno sve što veli, I smijanje očurda-žohara I blijesci sa njegovih sara. Oko njega vođa tankovratih3 šljam, a Igra se polu-ljudi uslugama. Ko zviždi, ko cmizdri, a ko mijauče, Samo on igra piljaka i tuče. Ko potkovu, ukaz za ukazom, kom u Bok, kom u čelo, u vjeđu, oko