Mesni Romeo

Stajao sam na prozoru golih prsa, vikao volim ćufte, najviše volim ćufte, dolje je far kao flak prste kada se goni sabljarka rezao noć dijelio mrak na dvoje. jedan je pas, gubav i brz, zaspao u lokvi vlastite sjene, mlaki koja se pomiče kako se u snu pomiče pas; kako ga pohode u snu misli o vrućoj srnećoj utrobi. taj topli trak svjetlost, neopipljivi tepih, teče između čestica nalik na klin. provlači se, trlja leđima o bijele zidove, bljesne o zube, da bi završio u