U Lascu i okolnim selima, sve bolji uslovi za život

U tom periodu selo je bilo poznato i po pekmezu, kuvanom od šljive požegače u ogromnim kazanima u pekmezari, koji je u drvenim burićima prodavan Bečlijama, zahvaljujući, pre svega, zemljoradničkoj zadruzi koja je bila veliki oslonac sela. U srećana vremena bilo je oko 1700 duša, danas nešto više od 700, dok je broj đaka desetostruko manji, nego u ,,zlatno lazačko doba“, kako vole da kažu vredni lazački domaćini, oštroumni i inteligentni ljudi. Da je tako potvrđuje