Slučaj dosljedne apologije zla

Nekad kad bijah praiskonski mlad, iako sam već imao trideset godina, bio sam radikalan u mnogo čemu. Bio sam rigidan, nepotkupljiv, a posebno sam praiskonski mrzio pisce i generalno umjetnike koji su se zalagali za famozni estetski utopizam, prevedeno na običan jezik: to je ono kada živite pokraj koncentracionog logora a pišete o ptičicama, cvijeću, potočiću kako veselo žubori i sličnim tricama. Isto sam mrzio i takozvanu autonomiju književnog djela, a to znači da