Noćas sam sama

Noćas sam sama sred noćne jave – bez sna i bez doma – duše sive. Noćas imam sve ključeve i brave od kapija ove prestonice divne! Nesanica me izbaci na put studeni, o kako si mi divan, tamni moj Kremlju! Noćas, evo, ljubim u meke grudi ovu okruglu, ratničku zemlju! Podiže se – ne kosa, već krzno vetrom što preteški u dušu mi se svale. Noćas želim sve ljude planetom bilo da ih vole, bilo da ih žale.