Pirgo, imaginarni prijatelj

Dječak se zvao Željko. Bilo mu je pet ili šest godina, živio je negdje u gori, pri partizanskoj intendanturi. U to vrijeme riječ gora nije mi značila planinu. Bila je to bjelogorična, najbolje hrastova šuma, na proljeće, u ljeto i s jeseni. Ali nikako u zimu. Zimi nije bilo gora. Sjećam se i toga da se u romanu ništa važno nije događalo. Kuriri su dolazili i odlazili, partizani su živjeli nekim svojim gorskim životom, a Željko je sebe zamišljao kao jednog od njih.