Spavajući u šumi

Mislim da me se zemlja sjetila, uzela me natrag tako nježno, slažući svoje tamne suknje, svoje džepove pune lišaja i sjemenja. Odspavala sam kao nikad prije, kamen u riječnom koritu, ništa između mene i bijele vatre zvijezda osim mojih misli, a one su plovile lake kao moljci među granama savršenog drveća. Čitave noći sam čula mala kraljevstva što oko mene dišu, kukce i ptice koje rade svoj posao u tami. Čitave noći sam se dizala, padala, kao u vodi, hvatajući se u