Ah, da bijaše dobar trenutak…

Škrip, škrip, škrip. Snijeg pod njegovim nogama stvarao je nekakvu kompoziciju. Jednoličnu, u istom taktu i ritmu, koja je, unatoč tome, sličila glazbi. Čizme su mu upadale u duboki snijeg i ostavljale za njim primjetna udubljenja. Koračao je s naporom, i s naporom izvlačio noge iz snijega, ali melodija nije prestajala plesati oko njega u toj gluhoj noći. „Eh, da bijaše dobar trenutak, ovo bi bila prelijepa šetnja.“ Snježne pahulje lepršale su i lijepile se o