Kultura i tlo u sebi
Večernje novosti 10.03.2020 | Pečat

Svest o nepoželjnosti nacionalnog elementa uvukla se i u magistralni književni prostor, što otvorenim političkim negiranjem i stigmatisanjem, što opštim mestima o nužnoj otvorenosti prema drugima
Pre više od stoleća je Isidora Sekulić, u članku „Kulturni nacionalizam“ (1913), pisala o rečenom stanovištu kao o „kulturi u najlepšem obliku“, o čestitosti i prvoklasnosti ne samo srpskoj nego i čovečanskoj. Kao osvešćeni individualist svoga doba, ni Isidora ni drugi savremenici koji optiraju za savremenost, a ne za kađenje „mrtvih tradicija“, ne propuštaju da kulturni nacionalizam vide kao unutrašnji ideal, kao zajedničarstvo koje izbija iznutra, usredsređenje