Tuga

Jona se pomakne nekoliko koraka, pogne se i opet se preda svojoj tuzi... Obraćanje ljudima pričinja mu se već posve uzaludnim. Ne prođe ni pet minuta, a on se uspravlja, stresa glavom kao od osjećanja oštrog bola, i zateže uzde... Nije više mogao da izdrži. "U svratište! - misli on. - U svratište!" I konjić, kao da je razumio njegovu misao, polazi kasom. Nakon sat ipo Jona sjedi kraj velike, zaprljane peći. Na peći, na podu, na klupama, hrču ljudi. U zraku zadah i