Ja se nadam

Kemo, Naši prsti zaboravljaju svirati naši glasovi pjevati mi se više ne sjećamo svojih stihova chitarre morte, chitarre morte – mrtve gitare Zar će samo oni pjevati one strašne refrene umilnim i prijetećim glasovima refrene sastavljene od pogrdnih riječi u upropaštenom jeziku s neljudskim gestama Ne vjerujem, opet ćemo mi u gluho doba kroz pljusak Ulicom Danijela Ozme zaštićeni jedino slabom koprenom prijateljstva koje je uvijek nerazjašnjen slučaj Opet ćemo mi... A