Prvi znak civilizacije je suosjećanje

Posljednje što sam u redakciju poslala bio je tekst u jeku vandrednog stanja, a kad se sve “stišalo” i kad je dopušteno da se vrata naših domova otvore za izlaz u svijet, zaključala su se vrata moje sive mase. Sav apsurd kojem smo u to vrijeme svjedočili onemogućavao mi je da se bavim “laganim” životnim temama. Znate ono što volimo, malo seks, điha điha, rezoni s putovanja, muško-ženski, muško-muški, žensko-ženski odnosi i ostale teme o kojima uživam mentalno