Kome to ja pjevam

Ne napuštaju me nikad moji krajobrazi, umivaonik, natrulo ogledalo, četka za brijanje i ovaj lučki grad u mojoj kameri. Blenda 5.6 – pedesetinka; Baku, recimo. Jutro u kojem vjetar bez reda razmiče i vraća kišnu zavjesu od zraka i brodskog dima. Kome ja to pjevam, dolazi mi pitanje neočekivano. Kažem mu - nikada onima koji me prisvajaju, ni onima koji me razumiju, ni onima koji misle da sam njihov, iako bi moglo pod pijeskom i kožom mora dodvoriti se podesnom baladom