Mea culpa
Danas 23.07.2020 | Piše: Svetislav Basara

Prošlo je godinu i po dana otkako je moj omiljeni kolumnista, Ljuba Živkov, demonstrativno prestao da čita Famozno, ukrcao me u Ersrbijin avion „Miki Manojlović“ i zajedno s Mikijem, Lazom, Ajom Jung i još nekim personama dramatis otpravio u ropotarnicu istorije.
Ja, međutim, ni u ropotarnici istorije nisam prestao da čitam Ljubine tekstove. I ne samo što čitam nove koje objavljuje na sajtovima Istinomera i Peščanika – u matičnom Vremenu ih više nema – nego zalazim u arhivu i obnavljam gradivo. Em je duhovito, em je poučno. Pročitaš, recimo, nekoliko Retrovizora iz 2010. i momentalno ti bude jasno da 2020. „ovako nikada nije bilo“ zato što tako nikada nije bilo i 2010, da ne zalazimo dublje u prošlost. Elem, obnavljajući