Jetimski Bajram
Al Jazeera 31.07.2020
Osvanuo nam je prvi Bajram bez majke. Bez oca smo ih dočekali već pet. Naša kuća bila je čista. Uglancana bolom i patnjom.
Ljeto je. Mati svakog jutra, čim otkuca sabah, zaječi tiho kao da nas jekom na molitvu podiže. Brat ima dvanaest godina i čvrst dječački san, ja imam petnaest i lagan san, budim se i na zujanje muhe u drugoj prostoriji. Zato što lagano spavam majku uvijek čujem prva, pa tromo ustanem, prinesem joj tutu da se izmokri, mlitavim je rukama prevrnem na drugu stranu, pogledam kroz prozor i vidim kako se iznad fabrike sunce opet razlilo kao patišpanja. Jednog jula, tačno
