Bog napušta Antonija

Kad se iznenada, u ponoć, začuje kako prolazi nevidljiva povorka sa sjajnom muzikom i glasnom pesmom – svoju sudbu što te izdala, svoja dela što nisu uspela, svoje životne planove što su svi omanuli – nemoj beskorisno oplakivati. Kao da si spreman godinama, kao junak, uputi joj pozdrav, Aleksandriji koja odlazi. A povrh svega, nemoj se zavaravati, ne reci kako je to bio san, kako te je sluh prevario: nemoj se spuštati na tako zaludne nade. Kao da si spreman