Svitanje u Aušvicu

Jutros, stvari su nam konačno kroz pisak oficireve pištaljke, što prodire kroz ispucale daske barake šapnule svoje ime. Dok otvaram oči, dva miša ulaze u svoju rupu, prestrašeni našim slijepljenim licima. Trzaju se nogicama i stišću kako bi se u toplini svojih tijela hranili našim mirisima. Slike što promiču kroz jutarnju izmaglicu: - sve pseće šape čiji tragovi ostaju na snijegu kao tamne očne duplje sa pogledom okrenutim ka nebu, u kojem se bijeli beskraj ledi, -