Nadrealizam, najzamašniji ideal poetske i ljudske slobode

Jednoga dana, boemski sto u „Moskvi" pretvorio se u nadrealistički sto u kafani „Cyrano" u Parizu! Kako je bilo moguće da me tako srdačno prihvate oni koji su za mene do tada bili kao bogovi nedostižni? Isti proces kao u Beogradu: divljenje, obožavanje, mimetizam. Na toliku svemoć prilagođavanja može se neko sažaliti a može i zadiviti. Ko? Pa, najpre ja lično. Valjda zato i nisam ništa drugo do jedno tvrdoglavo, grčevito izbegavanje sudbine u trampljenju njene