Svjež pogled na moju ustajalost

U meni je zeleno drvo koje neće da umre, ono moli da mu iz opreza ne pokidam grane, ono moli da ne omane da bacim svjež pogled na moju ustajalost. I nužan je svjež pogled na moju ustajalost, na male sobe nekada velikog srca i na sve što se unutra koprca i neće od sebe da odustane neće. Okrećem, od svog drveta, glavu, ima mnogo načina da mu ne gledam lišće, ima mnogo načina na koje se stišćem u maleno. Ali u meni je zeleno drvo koje u sumraku cvili, i korijenje kao