Pismo tati
XXZ magazin 08.11.2020 | Ivančica Đerić

Poezija bunta i otpora
1993. Evo me opet kako počinjem pisati pjesme, na uglu Yonge i Carlton ulica, u Torontu, Kanada, u jednoj pekari koja ima mramorne stolove, kao nadgrobne ploče, dok vani lije kiša, u jednoj pekari koja ima nadgrobne ploče, čak i kad vani ne lije kiša, evo me opet kako počinjem pjesme, a vani lije, na nadgrobne ploče. O tome se ne priča na ovaj način, ako se uopšte priča, ali meni treba saveznik. Kada sam pametna, otvaram svoj dan kao cvijet, često ne otvaram, evo












