Dubrovnik – na strašnom mestu
Dojče vele 21.11.2020
Sa prozora se Dubrovnik pruža kao uramljena slika, a lađa kreće u pravcu Lokruma ostavljajući belu brazdu za sobom. Opet sam tu, „na strašnom mjestu, gdje se svjetlost miješa s morem“, kako je zapisao dubrovački pesnik.
Mogla je to biti 1985. Gabrijel je imao škodu i pun rezervoar, čini mi se da je Majo rekao – „a da odemo na kafu u Dubrovnik?“ A Gabrijel je namignuo: „Upadajte.“ Vožnja dolinom Neretve je uvek puna radosnog iščekivanja – naročito kada si mlad pa grabiš svaku šansu da ugledaš more. Usput smo stali u nekoj krajputaškoj kafani da pustimo vodu. U to vreme su klozeti bestijalno smrdeli, naročito početkom leta, kada se prepodnevna svežina pretvarala u podnevnu vrućinu.
