Kesten

Najtužnije je otići iz kuće u jesensko jutro kad ne sluti ništa povratak skori Kesten pred kućom što ga je posadio naš otac raste u našim očima majka je sitna možeš je na rukama nositi na polici stoje staklenke u kojima su slastice kao božice slatkih usana sačuvale okus vječne mladosti vojnici u kutu ladice ostat će do konca svijeta olovni a svemogući Bog koji je miješao gorčinu sa slašću visi na zidu bespomoćan i loše naslikan Djetinjstvo je kao izlizani lik na