Kakvih lakih

Kakvih lakih i nežnih tela ima, bez boje, nejasnih kao sene, koje ne možemo poljubiti, već ako usne položimo na vetar, na nešto što prolazi i pričinja se! I kakvih tamnih sena ima, tako tvrdih, da njihov crni, mrzli mramor nikad nam neće klonuti od strasti u naručje! I kako je teško ići i vraćati se, s ljubavlju u letu, od tela senki, od nemogućeg usnama, bez prestanka, nikad ne znajući da l‘ je duša od mesa il je sena od tela to što ljubimo, da li je nešto! Strah