Čin sputanih ruku

U noćnim tramvajima, kroz rane metropolitene, sa žuljnim cipelama, no srcem ispod plavih bluza, odlaze šutljive ekipe na posle ostavljene, s usnom od rakije vlažnom, i tihom slutnjom suza. Na desno i na lijevo, već kamo potreba ište, sa djetetom i ženom kroz pospana predgrađa, i tek su u hrpi stigli na tamno rvalište, eno se iza stakla blijeda krvavo sunce rađa. Svi oni obaraju bore čela ponižena, svi nude djelu ruke hrapave, uprljane. Oko njih bruji orkestar