Hoće li išta znati o meni

Hoće li išta o meni znati onaj što noću će, uz lampu i mraku okolo, ove redove čitati? Hoće li čuti drhat, i strepnju srca koje misli, dok biskao bude slovo svako i redak, ko brižna majka kosu dječiju, češljem najgušćim? Hoće li išta, išta, uistinu znati? Il jednaka će pustoš u domu njegovom da zjapi i sja, nad stolom i knjigom, dok sabran, i težak od tuge, svoje, ovu moju bude razgrtao, vlat po vlat, mrak po mrak?