Nesretni život Sofije R.

Noć je uspavala selo. Ulice su puste. Kapije zaključane. Samo baba Sofija sjedi na klupi, ispred svog dvorišta, u tišini puši cigaru i gleda u nebo. Mjesec je okrugao i velik, kao balon pun mlijeka koji samo što ne prsne. Takav je bio i one davne noći, kad su ona i Milica, sjedile na travi ispred kuće. Zaneseno su gledale u niski mjesec koji, činilo im se, samo što ne zagolica vrhove krošnji. Gledale su tako u nebo, smješkale se, pa naizmjenično jedna drugoj