Antun Branko Šimić: Bolesnik

Moje je tijelo bolesno i žudi tihu jednu bolnicu Bolnica bez šuma i bez grada u praznom blijedom danu Blijedi dan je odsjev blijeda neba U mrtvom vrtu zimsko sunce seta Mi tihi samostanci bez boga u našim bijelim pustim sobama zaboravljamo život snivamo duge tužne blijede prazne naše dane O okna naša udare pokadšto krik ples i radost života iz grada – O grad! O nemir nemoć naših srca! O mi smo davno izišli iz života i mi smo samo svoji spomeni! U smrt se samo vrata