Očaravajući bule: Ne bi bio Miodrag Bulatović onakav kakav je ostao zapamćen da se nije i "iz groba nasmejao", i to Haškom tribunalu
Večernje novosti 09.03.2021 | Zoran Živković
KADA je objavljena romaneskna priča, u kojoj božjak Muharem ide na pijacu da proda svoju jedinu imovinu, crvenog petla, kao da to još uvek nije bio dovoljno jasan znak da je Bijelo Polje dobilo svog Bokača, Rablea i Servantesa.
Ni Jugoslavija, koja se još pušila od ideološkog, koji je bio prirodni nastavak netom završenog tragičnog rata, nije još slutila da je dobila pisca, čije su burleskne i fantazmagorične priče stvorile i jedan sasvim novi stil, ali i pridev u našoj književnosti, poznat kao bulatovićevski. Jer, knjigama pripovedaka "Đavoli dolaze" (1956) i "Vuk i Zvono" (1958), Miodrag Bulatović (1930-1991)strelovito je, ispostavilo se u svom stilu, ušao u tadašnju jugoslovensku
