Abdulah Sidran: Neko ipak mora

Neko ipak mora ostati u životu. Bi nas mnogo u ovoj pustari, i svakome na čelu, vidno već, kužna je biljka listala. Izmišljasmo: uhode nas, izmišljasmo: našim grlima prinose noževe. I već smjerasmo ubojstva. Sad kunemo, upirući račvastim prstima u dvorove, u natrula visja, u nebeske arabeske a ne događa se ništa. Samo: negdje, pobjegao iz naših srca, umjesto nas, neko, dalek, pjeva.