Veljko Bulajić, koloniziranje zajedničke mašte

Godina je 1946. Partizanski komandant stiže pred otvoreni teretni vagon da roditeljima svog palog druga ispripovijeda kako im je sin poginuo na Sutjesci. Vlak kreće prije nego što im išta stigne reći. U trku izgovori dvije rečenice, i oni sad znaju. Teretna kompozicija puna ljudi nastavlja prema Baranji, kamo njih dvoje odnose samo uspomenu na svog mrtvog sina. Scena emotivnim nabojem podsjeća na kolodvorski prizor iz sovjetskog ratnog klasika “Kako se kalio